edukado
Čega se najviše boji prosječni poslodavac? Manjka klijenata? Loše reputacije? Gospodarskog kraha? NE. Najviše se boji problema sa zaposlenima. Konkretnije, manjka zaposlenika.
Današnji zaposlenik (za razliku od recimo 2008. kad je bilo „ako nećeš ti, ima tko hoće” stav prosječnog poslodavca), ima problem s manjkom radne snage. Pogotovo sposobne radne snage. A pogotovo motivirane, sposobne radne snage.
Današnjem poslodavcu nije lako pronaći adekvatne radnike, čak i kad taj poslodavac zna kako ispravno postupati s radnicima kako bi oni bili zadovoljni, motivirani, lojalni i produktivni.
A na tome treba raditi. I znati kako. Pa krenimo od toga što NE treba raditi:
- Obitelj
Obiteljsko okruženje na prvi pogled može zvučati kao dobra ideja, no u većini slučajeva ne funkcionira dobro. Zaposlenik neće raditi svaki dan pokoji prekovremeni jer je to „za obitelj”. Zaposlenik neće provoditi s vama slobodno vrijeme na vašem rođendanu jer ste si „toliko dobri”, veselo odgovarati na vikend pozive jer „gori”, „treba stisnuti” i „samo da dobijemo ovog kijenta pa će biti lakše”. Ta su vremena, srećom, prošla.
- Zapošljavanje rodbine i prijatelja
Varljiva je istina da je mnogo lakše zaposliti nekoga koga dobro poznajete i u koga imate povjerenja nego osobu koju ćete na razgovoru za posao vidjeti prvi put. No povjerenje nije jedini kriterij koji zaposlenik treba ispuniti da bi bio koristan timu i tvrtki. Vještine i iskustvo trebaju biti u prvom planu. I tu sve pozitivne strane ovog pristupa prestaju. Ako se vaš prijatelj ili šogor pokažu kao loši (su)radnici, hoćete li ih moći otpustiti bez ugroze privatnog odnosa ili još važnije – hoćete li ih uopće moći otpustiti?
- Pokrivanje više radnih mjesta s jednom plaćom
Takozvana ”Katica za sve” sindrom, dobro poznato radno mjesto kod malih poslodavaca. Ideja da u malom/srednjem poduzeću svi moraju raditi sve, nerijetko i po dva, tri posla, ali za jednu plaću, kod velike većine radnika neće dobro proći, baš kao ni ona da svaki zaposlenik mora ulagati 100 posto svog truda, rada i vremena ili barem onoliko koliko i vlasnik. Vlasnici i zaposlenici ne snose jednaku količinu odgovornosti i rizika, ali ni dobiti i zato je nerealno očekivati od svojih zaposlenika da budu spremni jednako se žrtvovati za uspjeh poslovanja.
- Zadnji došao, prvi odlazi
Kod otpuštanja zaposlenika ne treba se pridržavati one: tko je zadnji došao, prvi odlazi. Da, lakše otpustiti osobu koja je zaposlena prije nekoliko mjeseci. Naprosto zato što ju ne poznajete toliko dobro. No, za dobrobit poslovanja treba staviti kvalitetu rada ispred staža. Postoji mnogo drugih načina na koje se može nagraditi dugogodišnja lojalnost. Odbacivanje kvalitetnijeg radnika nije jedan od preporučljivih načina.
- To se ne može dogoditi meni
I možda najveća pogreška je misliti da se zakoni o radu odnose na nekoga drugog. Ni jedna tvrtka nije premala da bi bila imuna na zakone. Dapače, što je tvrtka manja, to je veća šansa da će biti uništena prvom sudskom tužbom i zahtjevom za odštetu nezadovoljnog zaposlenika.